Nikolaj II Aleksandrovič pripadao je poslednjoj carskoj i imperatorskoj dinastiji Romanov, koja je vladala Rusijom od 1613. godine, do stravičnog ubistva samog cara i njegove porodice 1917. godine. Ruska pravoslavna crkva ga je kanonizovala, zajedno sa njegovom suprugom caricom, carevićem i tri princeze i tom prilikom ih proglasila za mučenike. Ko je bio Nikolaj II, osim što je bio veliki čovek i veliki car, saznajte u nastavku teksta.
Imperator sveruski, kralj Poljske i veliki knez Finske, kako je glasila njegova puna titula, bio je duboko religiozan čovek, koji je bo posvećen izučavanju duhovne literature.
Car je tečno govorio i pisao čak 5 stranih jezika, a za ono vreme, njegovo obrazovanje je bilo na vrlo zavidnom nivou: završio je pravni fakultet i visoku vojnu školu.
Voleo je i često upražnjavao sportske aktivnosti, između ostalog i gimnastiku, jahanje, brzo hodanje i veslanje u kajaku. Takođe, voleo je da odigra i partiju tenisa, a zimi je upražnjavao često ruski hokej.
Služio je vojni rok regularno, kao i „običan“ svet i u tom službovanju pošteno zaradio čin pukovnika. Na sugestije pojedinih generala i feldmaršala da „sebi prišije makar generalski čin“, mirno je odgovorio: „Vi se, uvažena gospodo, o mom činu ne brinite, već razmišljajte o svojoj karijeri“.
Kako bi lično testirao novu opremu i naoružanje, koje je ruska vojska dobila, opremljen celokupnom vojnom spremom, jednom prilikom sam je otišao u marš dug 40 vrsta (treba naglasiti da je vrsta mera koja, prevedena u metre iznosi 1.066 metara ), odnosno preko 40 kilometara. Po povratku iz marša, bio je potpuno zadovoljan opremom, te je o ovom poduhvatu obavestio samo Ministra Dvora i Komandanta Dvora.
U porodici Nikolaja II Romanova, živelo se skromno i dostojanstveno. U prilog tome, govori i svedočenje da je odeća i garderoba bila čuvana, te je prelazila sa starije dece na mlađu.
Sredstva u iznosu od 4 miliona tadašnjih ruskih rubalja, koje je nasledio od svog oca Aleksandra III Aleksandroviča Romanova, a koja su bila čuvana u tadašnjoj londonskoj banci, neizostavno, do zadnje rublje, potrošio je u humanitarne svrhe.
Dokumenti svedoče da nije odbio ni jednu molbu za pomilovanje. U doba njegove vladavine (1894-1917), izvršeno je manje smrtnih kazni, nego što ih je bilo na dnevnom nivou u Staljinovoj Rusiji.
Boraveći u mestu Toboljsku, u pritvoru, carska porodica, na čelu sa Nikolajem II pokazala je nesalomiv duh. Niko nije provodio dane u besposličarenju, a sam car je preuzeo na sebe poslove sečenja drva, čišćenja snega i uređenja bašte. Posmatrajući ga, jedan od zavereničkih stražara, seljak radnik, rekao je: „Da mu neko da samo komad zemlje, svojim vlastitim rukama bi sebi Rusiju zaradio natrag“.
Nikolaj i Aleksandra su se prvi put sreli kada je ona imala samo 12, a on 16 godina i odmah su se zaljubili. Iako su Nikolajevi roditelji Aleksandar i Marija bili protiv te ljubavi, oni su nastavili da kontaktiraju i ljubav su krunisali brakom 1894. godine, nakon što je car Aleksandar umro, a Nikolaj ga nasledio na prestolu. Iz velike ljubavi o kojoj je ceo svet govorio, rodili su se carević Aleksej i princeze Olga, Tatjana, Marija i Anastasija.
Naslovna fotografija: romanovs-mystery.rbth.com