„Kristallnacht“ je, i nećemo pogrešiti ako tako kažemo, najblistaviji trenutak u kome je naličje ljudskosti zablistalo punim sjajem. Medalja se okrenula i pokazala svoju najtamniju stranu, a okrenuo ju je niko drugi do upravo Adolf Hitler. Pretpostaviti da jedno biće pre nego drugo zaslužuje da živi, diše i postoji, samo na osnovu svoje nacionalne pripadnosti, van je svakih ljudskih okvira, a Hitlerov režim se upravo time rukovodio kada je osmislio jezivi pogrom koji su nazvali „Kristalna noć“, a koji je, kako je istorija pokazala, otvorio široka vrata i utabao put Holokaustu koji je usledio. Kako i zašto se ova užasna noć odigrala, saznajte u produžetku.
Jeziva priča o „Kristalnoj noći“, počinje zapravo u oktobru 1938. godine, aktom proterivanja 15.000 Jevreja iz Nemačke, koji su ostavljeni na granici sa Poljskom, čija je Vlada odbila da ih primi.
Heršel Grinspan, nemački Jevrejin, koji je nešto ranije pobegao u Francusku, prima pismo od svoje očajne porodice, u kome mu govore o užasnom tretmanu i samoj deportaciji.
Revoltiran pismom, 07. novembra iste godine Heršel odlazi i izvršava ateentat na sekretara nemačke ambasade u Parizu Ernsta fom Rata, koji samo dva dana kasnije podleže povredama i umire. Ovo je Hitlerovom režimu dalo idealan povod za pogrom koji će uslediti.
Ubistvo sekretara, nemačka propaganda iskoristila je da da legitimitet početku nacističkog ugnjetavanja Jevreja, koji su na svojoj koži iskusili svu gorčinu, ali i jačinu Hitlerovog antisemitskog režima.
Ime samog događaja prilično je kontraverzno, jer se veruje da je naziv „Kristalna noć“ potekao otuda što su u pogromu uništene brojne prodavnice, te porazbijani stakleni izlozi, od kojih je stakla koje se sijalo bilo na sve strane.
Ipak, postoji i tvrdnja koju zagovaraju istoričari koji proučavaju modernu nemačku istoriju, a prema kojima je ovo ime smišljeno veoma drsko i cinično, jer je uništenje svega što je jevrejsko za naciste bilo „sjajno i blistavo“.
Tokom te noći i jutarnjih časova, u koordinisanoj akciji od strane nemačke vlasti, uništeno je i zapaljeno 1574 sinagoge, brojna jevrejska groblja su oskrnavljena, uništeno je preko 7.000 jevrejskih radnji i veletrgovina, a preko 20.000 Jevreja je uhapšeno i poslato u logore ili ubijeno.
Da ništa nije bilo slučajno, niti spontano, dokazao je i Hermen Gering, jedan od najbližih saradnika Adolfa Hitlera, koji je u svojoj osionosti javno rekao da nikako ne bi voleo da bude Jevrejin u Nemačkkoj tih dana.
U javnosti, Hitlerov režim je osudio pogrom nad Jevrejima i lažno obećao da će tragati za počiniteljima a oštećenima naoknaditi štetu, do čega naravno nikada nije došlo.
Još jedan dokaz u prilog tvrdnji da je sve izrežirano i izvedeno namerno jeste i činjenica da su gorele sinagoge, kuće i radnje čiji su vlasnici bili Jevreji, a da su objekti u vlasništvu Nemaca i drugih nacionalnosti bili potpuno netaknuti, čak i neoprljeni.
Naslovna fotografija: pinterest.de