Svako od nas se sigurno seća priče o zecu i kornjači. Ne, nismo to spomenuli zbog brzih zečijih šapa, već zbog kornjačine odlučnosti i rešenosti da uspe, što ju je i odvelo na cilj. Doneti odluku, ponekad se čini kao dugotrajan i mukotrpan proces. Međutim, dok mi oklevamo, nismo sigurni i dvoumimo se, peska u satu je sve manje, a neke prilike se ukazuju samo jednom u životu, pa ne bi bilo dobro da ih tek tako propustimo. Pred vama je spisak od 10 odluka, ne lakih, ali ispravnih, čije primenjivanje svakako može da nas odvede u uspehe, sreću i da od nas naprave majstore u odlučivanju i primenjivanju onoga što rešimo.
Govoriti je lepo, ali nije uvek korisno.
Slušati je teško, ali kad se naviknemo, postaje nezamenljivo.
Zvuči dobro sedeti u udobnoj fotelji i praviti velike planove za budućnost.
Ustati odmah i uraditi i najmanju stvar od koje sve počinje je neprocenjivo.
Žaliti sebe na sav glas i kukati kako je teško?
A da umesto toga pokušamo da se setimo šta nas je pre inspirisalo na uspeh i da to opet primenimo?
Lako je biti ogorčen na život, na ljude, na sve.
Trik je biti zahvalan na onome što imamo, na onome što nemamo i najviše na prilici da dobijemo ono što želimo.
Briga od koje ne možemo da spavamo i koja nam neda da uživamo u lepim stvarima?
Ili nada i vera u sebe da će problemi da se prevaziđu i da život nije stao zbog jedne trenutne poteškoće?
Sumnjati je retko kada korisno, jer je sumnja teška kazna kojom kažnjavamo sebe i osobu u koju sumnjamo.
Umesto te težine, kojom počastimo sebe i ljude oko sebe, bilo bi dobro da probamo da verujemo i da osetimo koliko lepo može da bude kada poklonimo i dobijemo nečije poverenje za uzvrat.
Mržnja, kao jedno beskorisno stanje, koje poput čudovišta proždire sve što je bilo lepo, što je sada lepo i što tek treba da dođe.
A umesto tog užasnog osećanja, možemo da izaberemo da volimo i da na kraju ulepšamo život i sebi i još nekome pored sebe.
Nerazumevanje, nestrpljenje, neuljudnost.
Sa druge strane jedan mali osmeh, malo strpljenja i činjenica da i ljudi oko nas imaju probleme i teške situacije, da i drugi žure i da su okovani svojim problemima.
Ni najlepša šminka i odeća ne mogu da ulepšaju namršteno i smrknuto lice.
Nasmejanom licu nije potreban ni gram šminke, ono blista i zrači kao najsjajniji dijamant.
Besposličarenje, ili kako bi stari ljudi rekli „dokon mozak – đavolje igralište“.
Umesto toga, budite osoba, koja će na kraju dana sesti u svoju omiljenu stolicu umorna, ali zadovoljna sa onim što je u toku tog dana postigla i uradila.
Naslovna fotografija: Pam Holland Designs and Productions – Typepad