Majstor glume. Umeo je da zasmeje ceo Balkan jednom mimikom, jednom rečju, jednim potezom. Često govorimo o velikim, talentovanim i posebnim, a on je definitivno u samom vrhu liste i jednih i drugih i trećih. Maestralno talentovan, a opet skroman i jednostavan u svojim očekivanjima i življenju. Đenka, Luka Laban, Pik, Božidar Nikolić, Slobodan „Bob“ Mihajlović, Žika, Dragi „Kenta“… Sve to i mnogo više bio je neprevaziđeni Bora Todorović, koga i da hoćemo, ne možemo da zaboravimo.
Impozantan podatak kaže da je igrao u preko 110 filmskih, televizijskih i pozorišnih ostvarenja.
Prema sopstvenim rečima, nikada nije gledao filmove i serije u kojima je igrao i nije pamtio koje godine je koji film snimio.
Ulogu Đenke iz „Maratonaca“ doživljavao je kao jednu od svojh najboljih uloga.
Najveći porok su mu bile cigarete, kojima je umeo da se vrati i posle 15 godina koje je proveo kao nepušač.
Na Miru Stupicu koja je bila slavna u najmanju ruku koliko i on, ali i na sina Srđana uvek je gledao prvo kao na članove najbliže porodice, sa kojima nije diskutovao o glumi niti o svojim ulogama.
Za ulogu Luke Labana u filmu „Profesionalac“ dobio je prestižnu nagradu „Grand Prix“ na festivalu u Monte Karlu. Ovo je često navodio kao jedan od najsrećnijih trenutaka u celoj karijeri.
Smatrao je da mu je mana bila ta što je bio previše impulsivan, kako u razgovoru sa ljudima tako i u ponašanju.
Na pitanje da li mu je slava prijala, odgovarao je da svakako jeste, i da svaki glumac koji je tvrdio suprotno, mora da je lagao.
Rođeni Dorćolac se iz glume po sopstvenoj volji povukao 2012. godine, a preminuo je samo 2 godine kasnije od posledica moždanog udara.
„Živeo sam i živim jedan lep i pun život, uspešan na sceni, a i privatno“, zaključio je čuveni Bora malo pred svoju smrt.
Naslovna fotografija: Žurnalist