Postoje ljudi koji su rođeni sa jednom istovremeno i lepom i teškom misijom, a to je da usrećuju i uveseljavaju druge ljude. To su ona draga lica za koja instinktivno vezujemo samo radost. Ti i takvi, imaju zlatno i veliko srce, u koje može stati ceo svet i da preostane još malo prostora u njemu… On je kao dečak sanjao da postane hrabri pilot. Zatim je želeo da bude lekar koji će spasavati živote. Ipak, sam život je za njega imao drugi plan. Jedan je od onih malobrojnih koji su u najteže vreme umeli da podare najlepši osmeh. Generacije balkanskih mališana odrastalo je uz njegovu očinsku pojavu, brižnu toplinu i prodorno plave oči iz kojih je isijavala dobroćudnost i posvećenost. Poslednja stvar koju je uradio u svom životu neočekivano i pre prerano okončalom, bila je upravo to – nesebično je poklanjao deci sreću i osmehe, poput Deda Mraza koji ne štedi na prekrasnim poklonima. Mando, možda jesi otišao, ali te niko nije zaboravio.

Foto: youtube.com

Foto: youtube.com

Kurjak, “Ivkova slava”.

 

Foto: novosti.rs

Foto: novosti.rs

Kapetan Kuka, pozorišna predstava “Petar Pan”.

 

Foto: zbrka.com

Foto: zbrka.com

Milašin, “Selo gori a baba se češlja”.

 

Foto: youtube.com

Foto: youtube.com

Policajac na motoru, “Mali svet”.

 

Foto: youtube.com

Foto: youtube.com

Pop Pera Macuzić, “Ringeraja”.

 

Foto: dmotioninfo.com

Foto: dmotioninfo.com

Radovan, “Mrtav ladan”.

Foto: youtube.com

Foto: youtube.com

Kapetan Uzelac Taraš, serija “Ravna Gora”.

 

Foto: youtube.com

Foto: youtube.com

Terza “Tri palme za dve bitange i ribicu”.

 

Foto: sr.wikipedia.org

Foto: sr.wikipedia.org

Verenik Batić, “Laža i paralaža”.

 

Foto: opanak.net

Foto: opanak.net

Viljuška “Lepa sela lepo gore”.

 

Naslovna fotografija: YouTube