Najpre smo morali preko centrale da ostvarimo vezu. Onda smo sami tipkali polugice, navijali, vikali, nameštali kabl, nervirali se zbog dvojnika. Potom smo okretali brojčanik, trpeli šuštanje, krčenje, prašinu u mikrofonu. Zatim smo bili svedoci vremena, kada je samo trebalo da izvučemo antenu i pritisnemo jedno dugme. Ubrzo nakon antene, više nismo morali da stojimo pored baze kada pričamo. Onda smo mogli da ih nosimo sa sobom. A posle toga, u veoma kratkom roku, doživeli smo da je naš telefon multifunkcionalni uređaj, koji je ustvari najmanje telefon i koji na jedan dodir uspostavlja vezu na drugom kontinentu. Prisetimo se uz osmeh, kako je ta evolucija izgledala.
Na početku beše reč…
Predaleka istorija…
Samo dve reči: tradicija i strpljenje.
(Foto: Pinterest)
Antikvitet…
Poznat i kao “bakin” telefon. Pa da, svaka baka je imala po jedan ovakav, na malom stočiću sa miljeom.
Služio je besprekorno. U prošlom veku.
Tekovina brze poslovne komunikacije.
Hit vremena u kome je služio.
Jedan od neprolaznih i najdražih, a svakako najkvalitetnijih, od kako je ustanovljen pozdrav “halo”.
Poslednja reč modernog doba.
Naslovna fotografija: 123RF.com