Da je najjednostavnije objašnjenje ponekad i jedino valjano koje pruža najpotpuniji odgovor, možda najbolje dokazuje upravo ovaj pojam. Toliko kompleksno i duboko pitanje, sa gotovo bezbroj definicija, svakako je najpouzdanije objasniti kao skup svega onoga što je opozitno dobrom, ispravnom i čistom. Bilo ono personifikovano osobom, zamišljenom ličnošću sa rogovima, ili otelotvoreno nekim događajem, legendom, mitom ili pak pričom, zlo stoji uvek oštro i upadljivo nasuprot dobrog. Tema o kojoj raspreda filozofija, religija, istorija, psihologija, umetnost, biologija… Da li je ustvari moguće dati pouzdanu definiciju zla, objasniti kako je nastalo prvo zlo, šta se tu ustvari pokvarilo i premetnulo? Da li je pojam zla uopšte takav da ga ljudski um može razumeti, a ne inficirati se njime? Može li se zlo razumeti, a da se zao ne postane? Kakvi su to zli ljudi i kako oni menjaju svet?

 

Foto: srbijadanas.com

Foto: srbijadanas.com

Reč u srpskom jeziku, kojom opisujemo ovu pojavu, „zlo“ potiče od staroslovenske reči, čiji koren leži u indoevropskom „ghuel“, a što u prevodu na naš jezik znači: krivo, krivina, skretanje sa dobrog puta.

 

Foto: tumblr.com

Foto: tumblr.com

Sidarta Gautama, osnivač budizma, definisao je zlo kroz četiri „pošasti“ koje nagnaju čoveka da bude zao i objasnio to sledećom tvrdnjom: „Vođeni žudnjom činimo zlo. Vođeni ljutnjom činimo zlo. Vođeni neznanjem činimo zlo. Vođeni strahom činimo zlo“.

 

Foto: ancientufo.org

Foto: ancientufo.org

Tradicionalni hrišćanski svet objašnjava zlo kroz mit o palom, a najlepšem anđelu, koji je odlučio da ode od iskonskog dobra, te od anđela postao sam đavo i posejao seme zla među ljudima.

 

Foto: pinterest.com

Foto: pinterest.com

Veiki broj svetski priznatih umova, koji su tokom vekova postavljali brojne društvene i filozofske teorije, na osnovu kojih se dalje temelji znanje novog doba, porekli su postojanje zla u ontološkom smislu. Prema njihovom mišljenju, zlo ne postoji na isti način kao i dobro, jer je dobro samostalna i jedinstvena kategorija, a zlo je ustvari nedostatak.

 

Foto: youtube.com

Foto: youtube.com

Prema navodu američkog pisca Skota Peka (Scott Peck) u knjizi „Ljudi laži“ (People of the Lie), nema nade da se ljudska vrsta može potpuno izlečiti od zla, dok se sa samim tim zlom ne suoči, što ne predstavlja lep prizor. Pek dalje navodi da je esencijalno da tu bespoštednu borbu, običan čovek treba da prepusti ljudima od struke, koji se smatraju stručnjacima na polju medicine, psihologije, psihijatrije, sociolgije, andragogije…

 

Foto: historyinorbit.com

Foto: historyinorbit.com

Takođe, Pek u istoj knjizi ističe da je osnovna karakteristika zlih ljudi ta, što misle da su i svi ostali ljudi poput njih – zli.

 

Foto: brainpickings.org

Foto: brainpickings.org

Erih From (Erich Fromm), nemački socijalni psiholog i psihoanalitičar, proučavajući u svojim delima pojam i pojavu zla, konstatovao je da je osnova pojma koji je definisao kao „univerzalno zlo“, čija su osnova pohlepa, zavist i nasilje.

 

Foto: goodfon.com

Foto: goodfon.com

Kako je najlakše prepoznati osobu koja se može opisati jednostavno kao zla? Zle osobe su sklone izvrtanju činjenica, obmanama, izbegavanju odgovornosti, negiranju stvarnosti, izmišljanju priča, prikrivanju istine, stanjima koja su nepromenljiva i koja podrazumevaju apsolutnu stagnaciju u svakom segmentu, manjak ili potpuno odsustvo empatije i neobraćanje pažnje na bilo kakve moralne norme.

 

Foto: russellmcneil.blogspot.rs

Foto: russellmcneil.blogspot.rs

Poslednji čovek enciklopedijskog znanja, koga je izrodila zapadna kultura i civilizacija, filozof, matematičar, pronalazač, pravnik, istoričar i diplomata Gotfrid Vilhelm Frajher fon Lajbnic (Gottfried Wilhelm Freiherr von Leibniz), pojam zla rasčlanio je na tri segmenta: fizičko zlo (odnosi se na prirodne katastrofe, telesnu slabost i boli), metafizičko zlo (nesavršeno biće, podložno nedostacima) i moralno zlo (prouzrokovano čovekovim slobodnim izborom).

 

Foto: ocontornodasombra.blogspot.rs

Foto: ocontornodasombra.blogspot.rs

Hana Arent (Hannah Arendt), nemački filozof i teoretičarka jevrejskog porekla definisala je pojam „banalnost zla“, a objasnila ga je na sledeći način. Teza pod ovim imenom ugledala je svetlost dana 1963. godine, usled utiska koji je na Arentovu ostavio jedan od organizatora i glavnih odgovornih za Holokaust nastao tokom II Svetskog rata, Adolf Ajhman (Adolf Otto Eichmann), tokom sudjenja u Jerusalimu. Naime, naučnici je bilo neshvatljivo to što je posmatrala jednog od najvećih zločinačkih umova svih vremena, koji uopšte nije delovao kao takav, što je izrodilo pitanje kako se ljudsko zlo može prepoznati i odakle uopšte ono dolazi?

Naslovna fotografija:  Dark Wallpapers