Ljudsko telo i um, a pogotovo um, predstavljaju daleko složenije, osetljivije i kompleksnije sisteme, nego što se to nama čini. Sve procese i radnje koje organizam u toku dana obavlja, um procesuira i izvlači na površinu kada se telo uveče umiri. Paralizom sna zovemo pojavu pri kojoj se mozak probudi, dok telo ostane u stanju sna. Kako i zašto nam se to dešava? Saznajte u produžetku.
Najjednostavnija definicija ove pojave objašnjava da je paraliza sna pojava pri kojoj se ispoljava nemogućnost osobe da se pomeri ili pusti bilo kakav glas iako je u potpuno svesnom stanju.
Procena naučnika koji se bave proučavanjem ovog fenomena je da, u proseku, oko 40 % svetske populacije proživi ovaj fenomen u toku svog života, na sebi svojstven način.
Teško je utvrditi tačan obrazac pojave ovog stanja, jer se pomenuti fenomen javlja kod potpuno zdravih ljudi, ali i kod ljudi koji boluju od različitih neuropsihijatrijskih poremećaja.
Opsežna ispitivanja su pokazala da je kod afroameričke populacije, panični poremećaj sa paralizom sna daleko učestaliji nego kod populacije koja naseljava evropski kontinent.
U prošlosti, postojalo je rasprostranjeno ubeđenje da je ovo stanje uma ustvari delo demona, koji sedi na grudima osobe koja se muči u budnom snu.
Faktori koji uslovljavaju ovo stanje su: spavanje na leđima, neredovno spavanje, velika količina stresa, konzumacija velike količine alkohola, kao i lucidni san. Termin -lucidni san- označava svesni san, prilikom koga je osoba svesna da sanja.
Uglavnom je praćeno vrlo intenzivnim halucinacijama, prilikom kojih je izražen osećaj opasnosti, zbog živosti same halucinacije.
Oni koji su doživeli ovo stanje, tvrde da su iz njega pokušali da izađu koncentrisanjem na disanje, treptanjem, dok su neki naveli da su se u tim trenucima prisećali molitvi, za koje su verovali da su ih izvodile iz ovih stanja.
Neka iskusva tvrde da se prilikom ovog stanja javljaju materijalizovani strahovi, koje često potiskujemu u nesvesno, pa i ne znamo da se nečega bojimo.
Pored prisustva mitoloških ili ružnih stvorenja, ljudi koji su ovo iskusili, kažu da osećaju hladnoću i dodire, a često i čuju zvukove, koje opisuju kao krckanje, disanje i korake.
Naslovna fotografija: nile-can-too – DeviantArt