Srednjovekovnoj poeziji je dao novu boju, koristio je narodni italijanski jezik, tačnije maternji, toskanski dijalekat, napisavši remek delo svetske književnosti.Bio je nesrećno zaljubljen u Beatriče Portinari, bio je zanimljiv, dubokopromišljajući i intrigantan, on, Dante Aligijeri – književnik kog nisu progutali vekovi.
Italijanski akademik Đuzepe Placi (it. Giuseppe Plazzi) tvrdio je da je Dante najverovatnije bolovao od narkolepsije, neurološkog poremećaja koji se još naziva i disomnija, a odnosi se na duboki poremećaj sna, prilikom koga je učestao neuredan san, kao i iznenadni „napadi spavanja“, bez obzira na mesto i doba dana.
„Moćni plamen dolazi nakon male iskre“, imao je običaj da kaže Dante.
Najveći italijanski pesnik rođen je u Firenci maja 1265. godine, a umro je u 56-oj godini u Raveni, kako se tvrdi, od malarije.
Dante Aligijeri je čovek koji se ujedno i smatra ocem modernog italijanskog jezika. Zajedno sa Frančeskom Petrarkom i Đovanijem Bokačom smatra se “krunom italijanske poezije“. Nosi i naziv „il Sommo Poeta“, što u prevodu znači vrhovni pesnik.
„Volim da sumnjam isto onoliko koliko volim da znam“, često je imao običaj da kaže,
Najpoznatiji portret ovog velikana napravio je slikar po imenu Đoto (it. Giotto), u Firenci. Takođe, pored slike, ostavio je i detaljan opis Dantea Aligijerija, po kom je pesnik predstavljen kao ćovek srednje visine, dugačkog lica, malo povijenih ramena i kestenjastih očiju. Takođe, slikar je zabeležio da je pesnik uvek bio melanholičan i zamišljen.
Dante Aligijeri bio je ujedno i uzor svakoj generaciji pisaca koja je stasala posle njega i imao je jak uticaj na njihov rad. Zabeležena je konstatacija da je svet ostao podeljen između Dantea i Šekspira, jer trećeg tako velikog nema.
Grad Firenca je 2008. godine doneo odluku, po kojem je smrtna kazna, koju je dobio svojevremeno Dante Aligijeri, opozvana posle više od 700 godina. Firenca mu se posthumno izvinila i oprostila.
Sa trojicom pesnika savremenika, Gvidom Kavalkantijem (it. Gvido Cavalcanti), Lapom Đanijem (it. Lapo Gianni) i Sinom da Pistoiom (it. Cino da Pistoia) osnovao je pokret po imenu Slatki novi stil (it. Dolce Stil Nuovo), koji se odnosio a teme ljubavi u književnosti.
Dante Aligijeri ostao je upamćen i kao reformator italijanskog jezika, koji je u upotrebu uveo takozvani narodni italijanski jezik, „la lingua volgare“, pre koga je u upotrebi bio samo latinski jezik.
Naslovna fotografija: Leggo Tenerife