Kada je osvanuo lep dan kasnog leta, 29. avgusta 79. godine, ništa nije ukazivalo na zatiruću katastrofu koja će strefiti ovaj lepi gradić. Živeći u ubeđenju da je Vezuv (Monte Vesuvio, Mons Vesuvius) neaktivan vulkan, 10.000 meštana, koliko se procenjuje da ih je momentalno izgubilo život u naletu lave i piroklastičnog toka, nije smatralo da treba da potraži zaklon od dima koji je izlazio iz grotla, a na sve učestalije potrese, čini se, niko nije reagovao…
Mesec ipo dana pre razorne erupcije, dakle, početkom jula 79. godine, čini se, preko noći, usahli su svi bunari u gradu i okruženju, ali meštani i dalje tome nisu davali povoda. Neki su čak smatrali da to uopšte i nije vulkan, jer do tog trenutka, Vezuv je mirovao skoro 1800 godina.
Pre uništenja, Pompeja je bila poznata i kao mesto raskošnih kuća rimskih bogataša, koji su vikende provodili odmarajući i uživajući.
Danas, preko 3 miliona ljudi živi u opasnom dometu vulkana, što znači da je ubedljivo najveći broj ljudi koji naseljavaju potencijalno opasan prostor u okolini nekog nepredvidivog vulkana.
Tadašnji izvori tvrde da je grad u rekordnom roku zatrpan, a Sunce zaklonjeno i to u sred podneva. Zanimljiv podatak kaže da se ova nesreća dogodila upravo na dan, koji je u rimskom kalendaru bio posvećen samom bogu vatre Vulkanu. Uz pomoć modernih aparata, naučnici su uspeli da utvrde da je piroklastični oblak, koji je i odgovoran za smrt ljudi iznosio neverovatnih 850 stepeni Celzijusovih.
Silovita erupcija Vezuva trajala je tri dana, a vulkan je iz svoje utrobe izbacio toliko pepela i kamenih fragmenata da je čitav grad prekriven u visini od čak 6 metara. Osim Pompeje, sa lica zemlje zbrisani su i susedni Herkulanium (Ercolano), današnja opština Erkolano i Stabia (Stabiae).
Postoji jedan jedini zapis o ovoj vanvremenskoj nesreći i napravio ga je rimski senator Plinije Mlađi, zahvaljujući kome je svetu ostao uvid u ovaj neverovatan događaj. Plinije je u pismu Gaju Korneliju Tacitu, govorniku i istoričaru, podrobno opisao detalje, koji kažu da je „suknuo visoki plamen, a posle i crni veliki oblak koji je imao oblik šišarke i pokrio je Sunce i dan promenio u noć. Na Pompeju je padalo veliko kamenje koje je rušilo zgrade. Stanovnike je na mestu ugušio otrovni gas koji je dolazio sa erupcijom“.
Najstrašnije je to, što su ljudi izgubili živote radeći svakodnevne poslove. Arheolozi su uspeli da dopru do 89 tela, među kojima je dete u zgrčenom položaju, muškarac i žena za koje se veruje po položaju tela, da su u trenutku smrti bili zagrljeni, kao i stariji muškarac, čiji ostaci govore da je pronađen sa ispruženim rukama, kao da je pokušao da se zaštiti od sigurne smrti.
Dubok sloj pepela, prekrio je Pompeju i susedna dva grada u podnožju samog vulkana i tako učinio da budu zaboravljeni više od 1500 godina. Herkulanium je otkriven 1738. godine, a Pompeja deceniju kasnije. Od tada, ovaj region predstavlja najveće i najpoznatije arheološko nalazište na svetu.
Da nije sve baš tako strašno, otkrili su arheolozi tokom iskopavanja, kada su shvatili da su čitavi gradovi, predmeti, ulice i kuće savršeno bili sačuvani pod pepelom od zuba vremena.
Postoji zanimljiv podatak, koji kaže da je stopu smrtnosti potpomogao i vetar, koji je sasvim neobično duvao u pravcu severozapada, nanoseći pepeo i prašinu upravo na grad. Da je kojim slučajem vetar duvao u nekom drugom smeru, kako smatraju stručnjaci, ova erupcija bi bila manje pogubna po stanovništvo koje nije imalo vremena da se skloni, niti spasi.
Naslovna fotografija: fanaru.com!