Prva asocijacija nam je na leto i peščanu morsku plažu. Kada zamišljamo tropski raj, u kadru je obavezno i jedna nakrivljena kokosova palma, zar ne? Beverli Hils nikada ne bi bio isti pez onih palmi zasađenih u redovima sa obe strane ulice. Postoje botaničari koji palme nerado svrstavaju u drveće, zbog kako kažu, nedostatka krošnje. Evo još podataka koji će vas prilično iznenaditi.
„Datula“ (latinski: Phoenix dactylifera), odnosno urmina palma, je vrsta palme koja se uzgaja zbog svog roda (urme), a otkrili su je još stari Feničani.
Porodica palmi (latinski: Arecaceae) broji oko 2.500 različitih vrsta, koje su rasprostranjene od tropskih krajeva i pustinja pa do vlažnih kišnih šuma.
Sejšelska palma (latinski: Lodoicea maldivica) ima seme koje se smatra najtežim na svetu, a teži neverovatnih 20 kilograma.
Porodica ovih drvenastih biljaka beleži velike razlike u visini, pa tako malena Liliput palmica (latinski: Syagrus Lilliputiana) iz Paragvaja, naraste svega 10 do 15 santimetara, dok divovska palma sa planina Andi (Ceroxylon quindiuense), može da se vine i do 0 metara u visinu!
Da li ste čuli za palmino vino? Dobro ste čuli. Zove se još i „kalu“ (kallu) i česta je pojava u regijama Azije i Afrike. Može se dobiti između ostalog i iz kokosove palme, čileanske vinske palme i drugih.
Palme su stare koliko i prve civilizacije. U Mesopotamiji su se često koristile u svrsi ishrane i građevinarstva, a u starom Rimu, palmine grančice su bile simbol trijumfa u ratovima i gladijatorskim igrama u arenama.
Mlade palme, preferiraju da dan provode u senci, a ne na jakom suncu. Dakle, ne u mraku, već u senci.
Voćni plod pojedinih vrsta palmi, kao što je recimo voće po imenu sago, je otrovno pa nije primereno konzumaciji.
Listovi palme su uglavnom veliki (ima gorostasa koji rastu i do 20 metara u potpunoj divljini kišnih šuma) i mogu biti spiralno raspoređeni, lepezasto, ili u vidu perca.
Postoje i vrste koje su se aklimatizovale, pa su čak u stanju da podnesu i sneg.
Naslovna fotografija: iwallpapers.free.fr