Ovaj, pa slobodno možemo reći za dugu da je, svetlosni spektakl na nebu, nastaje kada se sunčevi zraci prelamaju kroz kapljice vode, koje ostaju u atmosferi nakon kiše. Ne može se definisati na kojoj je udaljenosti i ne može se reći da je optička varka, jer je proces stvaranja duge stvaran i objašnjiv. Ima oblik širokog luka koji je udaljen na horizontu. Upravo zahvaljujući svojoj posebnoj lepoti, kao i poteškoćama koje su imali učeni ljudi u starim vremenima da objasne ovu pojavu, fenomen duge, provlači se kroz sve mitologije, uključujući, grčku, rimsku, kinesku i nordijsku.

Foto: adamschallau.photoshelter.com
Najveći spektar boja, duga daje pod uglom od 42 stepena. Tada se najjasnije i najlepše vidi. Dugu možemo spaziti i kroz kapljice vodopada ili većih fontana.

Foto: sciencestuffings.wordpress.com
Postoji i takozvana „monohromatska“ duga. Ona se javlja kada se pljusak dogodi pred zoru ili sumrak, kada je talasna dužina kraća, pa deo prelomljene svetlosti ne prolazi kroz kapljice, te zato vidimo samo jednu boju duge.

Foto: A Tale of Two Mothers – WordPress.com
Možda i najmanje poznata činjenica vezana za ovu pojavu je da, ovaj snop svetlosti možemo videti i noću, a to nam omogućava sunčeva svetlost, koja se odbija o Mesec. Međutim zbog male količine svetla, noćne duge je teško uočiti.

Foto: Favim.com
Verovali ili ne, nije ista duga koja se prelama kroz kap slatke i kroz kap slane vode, a uzročnik ove razlike je indeks prelamanja kapljice. Da li je lepša morska, ili „slatkovodna“ duga, to ostavljamo vama da odlučite.

Foto: strangesounds.org
Retka, ali prelepa pojava, takozvana „vatrena“ duga, pojavljuje se kada sunčevi zraci prodru kroz ciruse, koji u sebi nose određenu količinu ledenih kristala, pod uglom koji nije manji od 58 stepeni iznad horizonta.
Prva istorijska ličnost koja se bavila postojanjem duge i objašnjenjem ove pojave, bio je grčki filozof Aristotel. Inače, do XVI veka, niko nije imao predstavu kako da objasni pojavu ovih boja na nebu.

Foto: Free Creatives
Homer, starogrčki pesnik, verovao je da prava duga ima jednu boju i to ljubičastu. Filozof Ksenofan je otišao nešto dalje u shvatanju, pa je smatrao da duga ima tri boje: ljubičasta, crvena i žutozelena.

Foto: howitworksdaily.com
Prvi, koji je sa naučne tačke gledišta objasnio pojam duge i kako ona nastaje bio je Isak Njutn, 1666. godine, sugerišući, da se duga sastoji od 7 osnovnih boja. Pokazao je da se bela svetlost sastoji od svih duginih boja, koje staklena prizma razdvaja u punom spektru boja.

Foto: commons.wikimedia.org; User: Mark Robinson
Duge inače nisu pojave koje dugo traju, ali sve ima svoj izuzetak, pa tako i ovaj fenomen. Najduža, odnosno, duga koja je najduže trajala u kontinuitetu, nalazila se na nebu iznad Šefilda (Sheffield), u Velikoj Britaniji (Great Britain). Trajala je od 9 časova izjutra, do 15 časova popodne, a zabeležena je 14. marta 1994. godine.

Foto: earthsky.org
Svaka duga, ustvari, formira pun i zatvoren krug boja, ali mi sa zemlje, zbog ugla iz koga posmatramo, možemo da primetimo samo dobro poznati luk.
Naslovna fotografija: Rebloggy