Spadaju u najkrupnije paukolike životinje, kao i u najstarije zglavkare na Zemlji. Danju su pasivni i skriveni ispod lišća i kamenja, te kako padne noć, pokazuju svoju predatorsku prirodu. Veličina im varira od minijaturnih 9 milimetara, pa do impozantnih 25 cm. Većina škorpija nosi u sebi otrov koji nije opasan po čoveka, međutim postoje i one vrste čiji ubod gotovo uvek ima fatalan ishod.
Škorpije su, zajedno sa bubašvabama, jedina stvorenja na Zemlji koja su u stanju da prežive zračenje nuklearnog udara, a da se to ne odrazi na njihov život i funkcionisanje. Takođe pod UV vetlom imaju fluorescentnu zelenu boju, pa je to jedini način da ih istraživači primete noću.
Pretci škorpija, koje danas poznajemo, bile su morske škorpije, koje građom jesu podsećale na ove današnje, međutim, bile su znatno veće. Fosilni ostatci svedoče o primerku koji je bio dugačak neverovatnih 2,8 metara. Najbliži današnji srodnici ovih giganata su krabe pod nazivom „konjska potkovica“.
Mada izgledaju opasno i ni malo osećajno, ženke škorpija su izuzetno požrtvovane oko svog poroda, pa svoje mladunce nose na leđima tokom prvih nedelja njihovog života. Mlade u stomaku, dok se ne izlegnu nose skoro godinu dana, a u jednom leglu može da ih bude od jedne do stotinu živih jedinki.
Prosečan životni vek ovih intuitivnih predatora je od 3 do 8 godina, mada u zatočeništvu umeju da žive znatno duži period.
Čulo sluha im je izuzetno razvijeno, pa uz pomoć njega traže hranu, a u bukvalnom smislu su u stanju da „namirišu“ kad im preti opasnost. Mogu imati od 6 do 12 očiju, međutim čulo vida nije sredstvo na koje se one oslanjaju, jer je vrlo slabo razvijeno.
O njihovoj neverovatnoj građi i izdržljivosti svedoči podatak da su u stanju da bez hrane i vode izdrže i do godinu dana. Najstariji fosilni ostatak star je oko 430 miliona godina.
Kao i većina zglavkara i škorpije se „presvlače“. Tokom životnog veka, čak sedam puta menjaju oklop dok ne dostignu svoju punu veličinu. Ranjive su u fazi kada odbacuju stari oklop i tada su jedino dostupne drugim predatorima.
Do danas je otkriveno preko 1.700 vrsta škorpija, koje su podeljene u 13 međusobno srodnih porodica.
Lako se prilagođavaju životnim uslovima u kojima se nađu, pa je to razlog zašto su rasprostranjene svuda osim na ledenom Antarktiku.
Zbog svoje unutrašnje građe nisu u stanju da unose čvrstu hranu, pa zato otrov koji ubrizgavaju u plen ima ulogu da razgradi telo insekta tako, da se od njega napravi retka kaša, koju škorpija onda unosi u sebe.
Naslovna fotografija: WallpaperFolder