Kada dođe u kontakt sa ljudskom krvlju, svega kap njenog otrova za nekoliko sekundi menja agregatno stanje krvi i zgrušava ga. Izrazito dugački očnjaci i upadljivo agresivno ponašanje čine idealno tle za munjevito precizan napad, koji može da se završi fatalno po čoveka. Kada je reč o njenoj dužini, ona nije preterano naglašena, u proseku iznosi oko 1,5 metara, što je čini prosekom, ali i dodatno opasnijom, jer je masa i dužina ne usporavaju pri napadu. Najbolje što može da vam se desi kada je ovo ubojito stvorenje u pitanju, jeste da nikada ne naletite na njega, a evo još 10 savršenih razloga za izbegavanje.
Na našu sreću, ova otrovnica naseljava isključivo azijski kontinent i to predele Indije, juga Kine i Tajvana.
Vrsta je dobila ime po škotskom herpetologu Patriku Raselu (Patrick Russell), koji ju je, kroz svoj istraživački rad prvi i detaljno opisao.
Daboia russelli, ili Raselova vipera, nije striktno vezana za neku posebnu vrstu staništa, više se može reći da izbegava močvare i kišne šume, odnosno predele sa velikom količinom vlage. Nije retkost da se lokalno stanovništvo sretne sa njom, jer je ovo predator koji je konstantno u potrazi za plenom. Takođe, zabeleženo je da ne naseljava predele iznad 3.000 metara nadmorske visine.
Po mnogo čemu nezgodna, smatra se noćnim stvorenjem jer lovi pretežno po mraku. Međutim, kada dođe hladniji deo godine, zabeležene su povećane aktivnosti ove otrovnice i preko dana.
Čak i onaj ko uspe da preživi ujed ove zmije, a postotak ljudi koji uspeju da ostanu u životu nakon susreta sa njom je vrlo mali, do kraja života osećaju posledice ujeda, jer je otrov u tolikoj meri jak da organizam nikada ne uspe da se potpuno oporavi, što se uglavnom odrazi na loše stanje u kome ostanu bubrezi.
Sreća u nesreći je što je ova zlica iz sveta zmija poznata i po takozvanim “suvim” ujedima koje zadaje, ali čak i kada nema otrova, ujed može da bude izuzetno nezgodan i bolan.
O snazi ujeda i otrova svedoči i podatak da je u nekim slučajevima potrebno čak 30 jedinica protivotrova, samo da bi žrtva preživela.
Mladunci Raselove vipere, koji su odmah po rođenju sposobni za samostalni život su skloni kanibalizmu u fazi odrastanja.
Kada se oseća ugroženom, telo savija tako da formira oblik slova “S”, pri čemu trećinu svog tela izdiže i pri tom ispušta šištavi zvuk, koji je, kako kažu herpetolozi, upadljivo glasniji od šištanja svih ostalih vrsta zmija. Napadajući iz ovog položaja u stanju su da, čak i kao odrasle jedinke, znatan deo tela vinu u vazduh do željenog cilja. Izuzetno su jake, pa mogu reagovati agresivno čak i kada im samo priđete, zato su istraživači sa njima posebno oprezni.
Osim što gotovo momentalno dolazi do zgrušavanja krvi i enormno jakih bolova koji se šire celim telom, zabeleženo je u nekim slučajevima, da dolazi do otkazivanja pojedinih mentalnih funkcija, koje se ne povrate ni nakon dugog perioda oporavka. Od 2 do 4 nedelje traju jaki bolovi, a onda kreće polako da se povlači otok, a sa njim i bol. Jedna od najgorih stvari nije čak ni sam otrov koji je izuzetno jak, već količina koji zmija ubrizga u telo žrtve, jer je u stanju da se prilikom ujeda zakači i u tom položaju ostane oko pola minuta, kontinuirano ispuštajući otrov.
Naslovna fotografija: Pinterest