„Aušvic“ (nemački: Konzentrationslager Auschwitz-Birkenau) ostaće upamćen kao najveći i verovatno najstrašniji nemački koncentracioni logor. Smešten je na jugu države Poljske, 50 kilometara zapadno udaljen od grada Krakova. Ime je dobio po obližnjem mestu „Osvjenćim“, koje prevedeno na nemački jezik glasi Aušvic. „UNESCO“ je ovo mesto ljudskog razaranja uvrstilo na listu svetske baštine 1979. godine.

 

Po nekim beleškama koje su preostale, utvrđeno je da je iz ovog logora uspešno pobeglo 144 zatvorenika.

 

Od ukupno 7.000 pripadnika nemačke vojske, koji su vršili bilo kakvu službu u Aušvicu, uhvaćeno je, procesuirano i kažnjeno tek njih 750, među kojima je i komandant logora Rudolf Hes (Rudolf Franz Ferdinand Höss).

 

Po raznim svedočenjima, glavni deo kampa u logoru, podsećao je na manje mesto: imao je svoje osoblje, upravu, kantinu, bioskop, pozorište i prodavnicu sa namirnicama.

 

Poljska babica po imenu Stanislava Lescinska (Stanislawa Leszczynska), koja je takođe bila zarobljena u logoru, za vreme koje je provela tamo, pomogla je u preko 3.000 porođaja.

 

Pored svega ostalog, Aušvic je bio i poprište jedne velike ljubavi, između nemačkog oficira i žene jevrejskog porekla, čiji je život spasio u nekoliko situacija. Nakon oslobođenja, ostali su zajedno i ona je na sudu svedočila u njegovu korist.

 

Među zatvorenicima se našao i bokser jevrejskog porekla, rođeni Solunjanin, po imenu Salamo Aruh (Salamo Arouch). Upravo njegove bokserske veštine i nesalomiv duh su mu pomogli da preživi zatočeništvo i dočeka oslobođenje. U logor je došao kao 20-godišnjak i odmah prvog dana izgubio celu porodicu. Ubrzo je komandant upitao da li iko poznaje boračke veštine i Salamo se javio. Tada je imao i prvu od 208 borbi, koje su se održavale sredom i nedeljom.

 

Bajer (Bayer), farmaceutska kompanija poznata po aspirinu koji je proizvodila, kupovala je zatvorenike iz Aušvica u tom periodu, kako bi testirala nove lekove na njima.

 

Viktor Frankl (Viktor Frankl), austrijski neurolog i psihijatar, poznat je još i po tome što je proživeo golgotu nemačkog koncentracionog logora. Tokom svog boravka u Aušvicu, napisao je knjigu pod nazivom „Čovekova potraga za smislom“ (Man’s Search for Meaning), a nakon izlaska utemeljio nauku o logoterapiji, čije je doslovno objašnjenje lečenje smislom.

 

Otac Ane Frank (Anne Frank), jevrejske devojčice, u celom svetu poznate po tome što je, skrivajući se od okupatora, vodila dnevnik, Oto Frank (Otto Heinrich Frank), preživeo je zatočeništvo u Aušvicu i umro tek 1980. godine, od bolesti raka pluća.  

 

Nakon dugog planiranja, 1942. godine, 4 zatvorenika jevrejskog porekla uspeli su da pobegnu iz ozloglašenog logora, tako što su ukrali nemačke vojne uniforme i borbenim vozilom nemačke vojske uspeli da prođu kroz kapiju Aušvica i odu pravo u slobodu.