U doba kada za sve postoje neka merila, opšte prihvaćena i ona koja to nisu, kada za sve postoji objašnjenje i argument, kako utvrditi granicu između iskrenosti i laži? Prvo prema sebi, a onda i prema drugima. U pokušaju dostizanja tog zamišljenog a individualnog savršenstva, koje zapravo i ne postoji, često se umorimo od svih tih silnih stepenica, prepreka i zadataka, pa ponekad ubedimo sebe u neke opštenarodne prihvaćene laži u koje je prosto i jednostavno lako verovati. Međutim koliko god slatke ili lake bile, to su ipak laži, te njihovo dejstvo kratko traje.
Sanjarenje je gubljenje vremena.
Velika neistina. Ono što vidimo je samo malo parčence onoga što možemo da zamislimo u mašti. I upravo snovi su ti, koji su najbolji pokretači i inspiracija, čak i kada se čini da nemamo nikakve šanse da nešto uradimo. Znači sanjajte uspehe do mile volje.
Sve može da se lažira.
Da, ali samo u teoriji. Jer, mogu se lažirati reči kao što su -izvini-, ili –volim te-, ili -oprosti-, ali se ne može lažirati sam osećaj krivice, ljubavi, ili pak, pokajanja.
Biti sam znači biti usamljen.
Biti sam ne mora nužno da znači onu tešku samoću, kao što i biti u vezi ne znači garantovanu sreću. Vreme koje provedemo sami sa sobom u razumevanju je esencijalno za prihvatanje svega što je bilo i svega što nam dolazi, pa tako kad neko kaže da je usamljen jer je sam, objasnite.
Bol je samo ono što može da se vidi.
Da, pod uslovom da onaj ko taj bol nosi, dozvoli da ga vidimo. Ne treba nikada potceniti snagu bola koji se krije iza osmeha ili staloženog izraza lica.
Sreća dolazi tek kad imamo sve što poželimo.
Osoba, kojoj se sreća odnosi samo na posedovanje materijalnog, je osoba koja očigledno nije spoznala sve aspekte života. Biti bez novca, ne znači nužno i biti siromašan. Ali biti siromašan duhom, e, to je pravo siromaštvo.
Samo privilegovani ljudi žive sjajne živote.
Onaj ko vam kaže ovo, jednosavno mu odgovorite da najbolje stvari i najlepši trenutci u životu, nemaju cenu.
Život bi trebalo da izgleda ovako…
Život nije davno utabana staza po kojoj se jednostavno ide i uglavnom nema sigurnih putokaza koji bi nas usmeravali.
Ja bih trebalo da živim ovako…
Verovatno svako od nas ima neku lepu zamisao kako bi njegov život trebalo da izgleda, međutim, retko kada ide sve „kao po loju“. Poređenje sa drugima nikada nije korisno, pa bi zato bilo najbolje da se živi realno i prihvati sve ono što taj pravi život donese.
Kada si jak ništa te ne boli.
Ljudi koji se smatraju jakima, to su postali upravo jer su prošli i kroz bolove i strahove i neizvesnosti i nedoumice, tako da ne bi bilo loše da se ovaj stav ipak revidira.
Teška vremena nikome ne trebaju.
Ponekad (često), život mora da krene naopako da bi došao na pravi put. Ponekad se moramo osetiti slomljeno, da bismo shvatili da zapravo nismo bili razbijeni. Valjaju teškoće, iako to nikada niko javno neće priznati.
Naslovna fotografija: www.youtube.com