Svesno, nesvesno, podsvesno. Razvoj ličnosti je jedna od najkompleksnijih kategorija, koja traje čitavog života. To je proces koji teče polako, nailazi na prepreke, zapinje, pada na kolena, ustaje i uopšte radi sve što je potrebno da bi se doguralo do cilja. S vremena na vreme valja podvući onu crtu, sabrati uspehe, oduzeti nepotrebno, pomnožiti sa onim što je preostalo i razdeliti na način najpodesniji za dalji razvoj i napredak. Kako da znate kada ste se kompletirali? Da ne biste lutali, mi smo napravili spisak od 10 jasnih i sigurnih pokazatelja da je ličnost pravilno formirana.
Osećate raskorak između sebe i onih ljudi sa kojima ste nekada bili bliski. Oni su tu, vi ste tu, sve je isto, a opet… Ovo je možda najtužniji, ali svakako neizbežan i neophodan deo razvoja ličnosti, prilikom koga će “otpasti” svi oni koji nisu u stanju da nas prate i shvate.
Stalno tražite promenu. Jedan od sigurnih pokazatelja da vaša ličnost polako stasava jeste sve veća otvorenost, pa čak i potreba za promenama, kojih se više ne bojite kao pre.
Svakog dana odvajate vreme za preispitivanje. Bilo da ste majka urnebesno troje dece, ili direktor firme sa 200 zaposlenih, ili pak hirurg, a možda i umetnik, počeli ste da odvajate nekoliko trenutaka samo za sebe i svoje postupke, misli i reči. To je odlično, jer biti sam svoj kritičar i sudija nije ni malo lako, pa prema tome, za tako nešto svakako nije sposobna ličnost koja nije dovoljno jaka.
Tačno znate šta želite. Od toga da ste prestali da se u nedogled dvoumite oko jednostavnih stvari, poput onih “šta dodati od priloga u pljeskavicu” i “koje cipele da kupim kad su svih 7 pari savršene”, pa do donošenja nekih zaista krupnih odluka bez zapadanja u beskonačnu dilemu, dugačak je put, ali ne i nepremostiv.
Vaši ciljevi se ostvaruju ubrzo nakon što ih postavite, svakako brže nego pre. Je l da da ne grešimo kada kažemo da je pre delovalo da se put do cilja otegne kao “gladna godina”? I konstantno neke prepreke, problem, neočekivani događaji… A sada, nekako glatko, jasno, brže i tako da se ponosimo samim sobom? To je to!
Prestali ste da se upoređujete sa drugima. Prestalo je da vam bude bitno kako on/ona to radi, postalo vam je bitno kako ćete vi to da uradite.
Počeli ste da uživate u preuzimanju odgovornosti. Nekada je bilo lakše i jednostavnije okriviti, okolnosti, roditelje, loše vreme, autobus koji kasni, psa koji je pocepao svesku sa svim napisanim domaćim zadacima. Danas se, ipak, odraslo i sazrelo, te shvtailo da se za svoja dela preuzima odgovornost, da se za greške izvinjava, a da se propusti nadoknađuju lakše nego što smo mislili.
Stalo vam je do ljudi ali ne i do njihovih mišljenja. Savetodavaca i kritičara je svakim danom sve više, na žalost, onih zlonamernih posebno, i upravo oni sun as naučili das a svojim stavovima i odlukama živimo mi sami, a ne oni. Otuda se I izgubila potreba da čujemo svako mišljenje i prihvatimo svaki savet.
Iskreno želite najbolje ljudima oko sebe. Ovo je možda najteži ali i najbolji znak das mo se potpuno kompletirali kao zrela ličnost. Mogućnost da se oprosti nekome ko nam je naneo kakvo zlo i da mu se mirne duše misli samo najbolje, odlika je svesti koja je na izuzetno visokom stupnju. Takođe, radovati se tuđoj sreći onda kada naša još nije stigla, mogu samo posebni ljudi.
Kontinuirano svakog dana radite na ispunjenju ciljeva. “Lajt motiv” umesto “sve što možeš danas ostavi za sutra”, polako postaje “sve što možeš sutra, završi ipak danas”.