Na ovom svetu postoji puno ljudi koji imaju prazan novčanik, ali se svakako ne mogu smatrati siromasima. Takođe, isti taj svet, pun je onih, koji svoje novčanike ne mogu da zaklope koliko su puni, a opet ih ne možemo smagtrati bogatima. Pa gde onda leži pravo bogatstvo, ako ne u buđelaru? Tamo gde i svaka druga vrednost, u samom čoveku. Kako prepoznati mentalno siromašnog, a kako mentalno bogatog čoveka, otkrićemo upravo sada.
Jedna od osnovnih karakteristika mentalno siromašnih ljudi jeste da za svoje neuspehe i propasti vazda krive druge ljude, dok mentalno bogati preuzimaju odgovornst za svoje postupke.
I dok mentalno slabi troše novac i rasipaju ga na gluposti, ovi drugi ga investiraju i ulažu u projekte koji u perspektivi donose višestruku dobit.
Jedni raspravljaju o ljudima i svakodnevnim dešavanjima, a drugi o idejama i vizijama. Pogodite ko o čemu priča.
Mentalno slabi ljudi se plaše i najmanjih promena u svom životu, a mentalno jaki ljudi hrle ka promenama.
Slabi ljudi du uglavnom oni koji izazivaju probleme, dok ih jaki rešavaju.
Razlikuju se i po tome što jedni misle da sve znaju, a drugi znaju da je učenje stožer napredovanja.
Oni koji nemaju jak mentalni sklop, vrlo često se vraćaju u prošlost i ne mogu da je se otresu, dok jaki i sposobni ljudi prošlost ostavljaju tamo gde joj je i mesto – u prošlosti.
Nesigurni ljudi gotovo uvek i sve oko sebe kritikuju i nalaze zamerke, a ljudi koji su svesni svojih vrednosti, često hvale i podstrekuju na rad i uspeh.
Lenjost je gotovo neizostavni pratilac mentalno slabih ljudi, dok su ovi drugi svesni da vreme ne staje ni zbog koga.
Neostvareni i slabi ljudi uspeh ne smatraju dokazom svog rada, dok oni koji ulažu trud, znaju da je uspeh neminovna potvrda odricanja i ulaganja.
Naslovna fotografija: Pexels