Izgledaju kao da će da vas ujedu, izgrebu, sapletu, ili odvedu ko zna gde. Davno je prošlo vreme Dorotinih crvenih cipelica koje su vodile u Oz. Za većinu od ovih modela, kada vidite, pomislite: „Zar bi neko ovo zaista obuo na svoju nogu“??? Međutim, kada prođe prvi šok, nerazumevanje i pokušaj da shvatite gde idu prsti a gde peta, jednostavno morate da odate jedno veliko priznanje na ideji i kreativnosti, pa čak i hrabrosti onih, koji su svoje zamisli pretočili u obuću. Ili bar u ono što bi trebalo da podseća na cipele. Najčudnije nastupaju sada…
Divlji, divlji zapad…
Kao što se nišani sa praćkom u ruci, nišani se i sa praćkom na nogama…
Napomena: predviđeno samo za žene koje u rezervi imaju još jedan par nogu, za slučaj da dožive nezgodu na ovim nestabilnim cipelama.
Dok god se ne otope na sred ulice, što se nas tiče, baš su šik.
Konkretno nas više podsećaju na neke moderne sprave za mučenje, nego za cipele koje bismo ponele na crveni tepih, no dobro, o ukusima nema rasprave.
Mrtva je trka između sveobuhvatnih patika i ovih crnih plišanih cipela sa pozamašnom pozadinom…
Prednji deo je sigurno od šlaga. Ili od neke pene, možda za brijanje. Ali više od toga, fascinantnija je štikla, za koju je i te kako potrebna hrabrost.
Posebnu pažnju su nam privukle ove baletanke sa štiklom. Da nas, kojim slučajem posećuju Marsovci, Marsovčanke bi se verovatno tukle, pogotovo oko drugog i trećeg modela sa slike.
Što se kandže tiče, nadamo se samo da je bezbedno zakrivljena. Ove pantalone/patike nisu praktične u seoskim sredinama gde je još uvek aktuelan običaj izuvanja kad se ulazi u kuću, a potkovice mogu da prođu samo ako su nove.
Izgleda kao da su napravljene od isprepletanih rezanaca za supu. A onda opet… Može biti i neka vrsta konca, konopca. U svakom slučaju, ostaje misterija.
Naslovna fotografija: www.catholic.org