Sunce. Izvor života i svetlosti. Zbog nepojmljivo visokih temperatura, materija ove zvezde je u stanju plazme. Prema nekim procenama, Sunce je staro oko 5. milijardi godina, i trajaće još toliko. Evo podataka o zvezdi koja svake sekunde gubi i po nekoliko miliona tona sopstvene mase pri raznim procesima pretvaranja u svetlost i energiju.

U svom središtu, samo jezgro Sunca, gde se odvija proces fuzije, dostiže temperaturu od preko 15.000.000. stepeni celzijusa.

Prečnik Sunca je 109 puta veći od prečnika Zemlje i teže je 330.000 puta od nje.

Procenjeno je da je Sunce toliko veliko da bi u njega moglo da stane 1,3.000.000 planeta koje su Zemljine veličine.

Sunce nema određenu boju, ono je mešavina svih boja, zato ga mi kroz atmosferu vidimo kao zaslepljujuće belo.

Hemijski sastav Sunca je prilično jednostavan. Malo više od 2/3 čini vodonik (H), dok 28% zauzima helijum (He).

Na kraju, smatra se da će Sunce da „pojede“ Zemlju. Kada sagori sav vodonik, započeće sagorevanje helijuma, a u međuvremenu, širiće se do te mere da će najpre da proguta Merkur i Veneru, a onda ubrzo i Zemlju.

Zraku Sunca potrebno je da stigne na Zemlju za nepunih 8 minuta, što je fascinantan podatak ako uzmemo u obzir da razdaljina između Sunca i naše planete iznosi prosečno 149.597.871 kilometar.

Procenjeno je da je Sunce u ovom trenutku staro 4.9. milijardi godina, a da će u ovom obliku postojati bar još toliko.

Zanimljiva Sunčeva aktivnost je i takozvani „Sunčev vetar“. Ova pojava opisuje se kao strujanje čestica, koja su izbačena enormnom brzinom iz gornjeg sloja Sunčeve atmosfere. Produkt ove aktivnosti je ono što mi vidimo kao polarnu svetlost.

„Sunčeva baklja“ je silovita eksplozija unutar Sunčeve atmosfere koja emituje energiju ekvivalentnu milijardama megatona eksploziva TNT. Eksplozija ima brzinu putanje od oko 1.000.000 kilometara na čas, a takođe ima i veliki uticaj na Zemlju u vidu otežanog ili prekinutog elektromagnetnog prenosa u mnogim telekomunikacionim uređajima.

Izvor slike: wikipedia.org